Hrvanje je jedan od najstarijih i najkorisnijih športova za čovjeka.čiji je veliki dio sadržaja ostao nepromijenjen do danas.

Narodni oblici hrvanja stari su koliko i ljudska civilizacija.
Hrvanje je najstariji borilački šport i nalazi se od početka u programu svih do sada održanih Olimpijskih igara

Kao šport hrvanje se pojavljuje u dva načina: Grčko-rimski (klasični) i Slobodni način .

Ovi stilovi bitno se razlikuju u slijedećem:
U Grčko-rimskom načinu hrvanja izričito je zabranjeno hvatanje protivnika ispod kukova, podmetanje nogu i aktivno korištenje nogu u izvođenju zahvata.
U Slobodnom načinu hrvanja, naprotiv dozvoljeno je hvatanje za noge protivnika i aktivno korištenje nogu u izvođenju akcija.
Prvi počeci športskih oblika hrvanja u Hrvatskoj podudara se sa stvaranjem sokolskih društava 1874. godine.
Na poticaj dr. Franje Bučara, inicijatora osnutka mnogih športskih društava u Zagrebu, neki su se članovi povremeno bavili i hrvanjem.

1903. godine osnivaju se teško-atletski klubovi (dizanje tereta i hrvanje) na poticaj Hrvatskog sokola

U lipnju 1904. godine organiziran je prvi javni nastup hrvača u Zagrebu uz sudjelovanje hrvačkih društava iz Varaždina, Zagreba i Ljubljane.

Franjo Bučar je inicijator da gimnazijalci u četvrtom razredu uče vježbe iz hrvanja, a učitelji su bili ti koji su poticali učenike da se uhvate u „koštac“ i isprobaju naučene tehnike

Prvi osnivač i utemeljitelj teškoatletskog športa u Hrvatskoj bio je grafički strojar Maks Leidinger, koji je 26. prosinca 1905. godine u Zagrebu osnovao i Hrvački klub Atlas.
Leidinger je boravio i radio u Brnu od 1901. do 1904. godine i kao član Hrvačkog kluba Helas, u kojemu je trenirao čuveni europski prvak Frištenski, puno je naučio o hrvačkom športu.

Milan Gredeli je najzaslužniji predstavnik hrvačkog športa prije I. svjetskog rata.
Gredeli je uz pomoć svojih suradnika, 1910. godine osnovao hrvačku školu, a 1911. godine zajedno sa Sušinom i Ratkovićem osnovao je i Teškoatletski klub Croatia u Zagrebu. Za vrijeme I. svjetskog rata gasi se hrvačka aktivnost, ali odmah po njegovu završetku intenzivno se osnivaju hrvački klubovi u našoj zemlji. Već 1920. godine, osim kluba Croatia, bile su registrirane teškoatletske sekcije u Građanskom, Concordiji i HAŠK-u. TAK Hercules osniva se 1921 godine, TAK Sisak 1922. godine te TAK Makabi 1923. godine.

U Vinkovcima 1924. godine  osniva se TAK Obrtna omladina, a 1925. godine Viktorija u Sušaku i Olymp u Osijeku.
Na Prvenstvu Europe U Zagrebu se mnogo truda ulagalo da naši najbolji hrvači budu sudionici na Olimpijskim igrama 1920 u Antverpenu i 1924 u Parizu, ali nije nitko otišao zbog financijskih problema.
Od 1927. do 1936. godine zagrebački klubovi „Croatia“ i „Herkules“ dominiraju našim prostorima.
1927. godine na prvenstvu Europe prvi put su nastupili hrvači iz Hrvatske. Blaž Vojvodić nastupio je u pero, Miroslav Metzner u lakoj i Đuro Kren u teškoj kategoriji.
Na Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. godine nastupili su F. Palković, B. Juhas i M. Metzner.

Od 1932. godine održavaju se prvenstva Balkana, na kojima su najviše uspjeha imali Palković, Moguljak, Deluka, Janeš, Tot, Fišer i Metzner.
Na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu sudjelovali su T. Šestak i K. Toth.

Godine 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Nakon demobilizacije hrvatskih hrvača ponovno započinje aktivnost u klubovima.
U tom periodu održano je više međunarodnih natjecanja sa Madžarskom, Slovačkom, Italijom i Austrijom.
Hrvanje slobodnim načinom u Zagrebu rađa se 1947. godine, kada na čelo odbora za hrvanje pri Fiskulturnom savezu Hrvatske dolazi Rikard Bukovac.
On je istovremeno i kao trener preuzeo Hrvački klub Jedinstvo i uveo slobodni način hrvanja, koji je naučio za vrijeme svog boravka u Francuskoj.
Teškoatletski savez Hrvatske osnovan je  1949. godine na inicijativu Ostera, Katalinića i braće Begač.
Te su se godine organizirala brojna prvenstva juniora u oba načina hrvanja te ekipna prvenstva.
Na državnom prvenstvu 1950. godine u Beogradu, hrvatski hrvači zauzimaju 6 prvih mjesta od mogućih 8. Prvenstvo Hrvatske u slobodnom načinu za seniore održano je u Zagrebu 1951. godine, a 1952. godine i za juniore.
Prvo pojedinačno Prvenstvo Jugoslavije u hrvanju slobodnim načinom za seniore održano je 1953. godine također u Zagrebu, a hrvatski hrvači zauzeli su sva prva mjesta.
Na Prvenstvu Balkana održanom 1958. godine u Bukureštu, Mirko Knjaz i Marijan Malović osvojili su brončane medalje, što je prvi međunarodni uspjeh naših hrvača u hrvanju slobodnim načinom.

Rane šezdesete godine za hrvački su šport značajne po mnogo čemu.
Prvo se na Visoku školu za fizičku kulturu upisuju vrhunski hrvači Josip Marić i Milivoj Žganec, a kao predavač djeluje profesor Branimir Sviben.
Titula ekipnog prvaka države u hrvanju klasičnim načinom po prvi put dolazi u Hrvatsku, a osvaja je TAK Varteks iz Varaždina 1961. godine. Taj isti uspjeh klub ponavlja i 1969. godine.

TAK Varteks iz Varaždina 1968/69. godine (donji red) Vujadin Kojić, Milan Špalj, Ladislav Baškaj, Ivan Runac, (gornji red) Martin Lukavečki, Juraj Mikac, Stjepan Fajfarić, Pavao Magdić i Pavao Jerešić.

Prvu hrvačku školu za dječake pri Savezu fizičke kulture Hrvatske (SFKH) s točno definiranim dvogodišnjim planom i programom rada osniva profesor Branimir Sviben 1966. godine, a profesor Josip Marić obnaša u toj školi funkciju amaterskog tajnika i trenera. Po uzoru na prvu eksperimentalnu školu u Zagrebu, diljem Hrvatske započinje se raditi u mnogim hrvačkim klubovima s dječacima. Josip Marić 1968. godine osniva hrvačku školu za dječake u TAK Sljeme u Sesvetama, Josip Cvetko u Puli, Ivan Runac u Varaždinu i Vladimir Sekulić u Petrinji. Sustavan rad u Hrvatskoj, koji je započeo 70 – tih godina 20.st., a nastavljen je i u sljedećem razdoblju, počeo je davati rezultate. Sve je više osvojenih odličja na saveznim i međunarodnim natjecanjima za kadete, juniore i seniore. Uz M. Nenadića, najtrofejnijeg hrvača bivše Jugoslavije, u Petrinji započinje svoj put u svjetsku elitu i M. Petković, olimpijski pobjednik iz Montreala, te u Zagrebu I. Frgić, srebrna medalja iz Montreala.

Čedomir Cvetković,i Stevan Horvat treneri sa perspektivnim mladim hrvačima Jugoslavije u sportskom centru na otoku Badija gdje su održavani mnogi trenerski tečajevi te pripreme hrvača za velika međunarodna natjecanja.

Kroz rad u športskim školama i kampovima prošli su mnogi kvalitetni hrvači kao:D. Ribarić, D. Lukić, Ž. Popović, D. Brozović, V. Lisjak, E. Trauber, J. Pavišić, S. Damjanović, T. Vukelić, M. Miketek, B. Ban i drugi.

Posebno treba istaknuti Vladu Lisjaka, olimpijskog pobjednika 1984. godine u Los Angelesu, Slavka Koletića, srebrna medalja sa Svjetskog prvenstva 1970. godine iz Edmontona, Karla Čovića, srebrna medalja iz Modene 1969. godine i Josipa Čorka , najuspješnijeg hrvača Hrvatske i u seniorskom i u veteranskom uzrastu.

Slika . Josip Čorak, prvak Europe 1969. godine iz Modene, srebrna medalja na Olimpijskim igrama 1972. iz Münchena, prvak Mediterana i višestruki svjetski prvak u slobodnom i klasičnom načinu za veterane.

Na taj način udareni su čvrsti temelji za razvoj hrvačkog športa u Hrvatskoj koji su urodili plodom.
Ljetne športske škole na otoku Badija obuhvaćaju dobne skupine dječaka, kadeta, juniora i omladinaca, a ujedno služe kao vježbaonice za praktičan rad u okviru tečajeva za školovanje trenera hrvanja Hrvatske slijedeće dvadeset i tri godine (do početka Domovinskog rata u Hrvatskoj 1991. godine). Svu brigu oko školovanja kadrova i oko hrvačkih športskih škola na sebe preuzima prof. Josip Marić sa suradnicima Marijanom Malovićem, Vladimirom Sekulićem i Čedomirom Cvetkovićem.

Valja skrenuti pozornost na jedan apsurd da kolijevka svih športova, a posebice hrvanja, grad Zagreb, unatoč mnogobrojnim vrhunskim hrvačima, nikada do 1971. godine nije imao ekipnog državnog prvaka.
Na temelju te činjenice bivši prvak Jugoslavije u perolakoj kategoriji, ekonomist Josip Barišić, 1970. godine, kao direktor kluba OTAK Lika dolazi na ideju da se formira hrvačka ekipa koja će gradu Zagrebu donijeti željenu titulu.
Što je planirano 1970. godine, učinjeno je 1971. godine i ponovno 1975. godine.
U Kupu europskih prvaka u hrvanju klasičnim načinom, OTAK Lika dva puta osvaja treće mjesto, 1972. i 1975. godine.

Hrvački klub Lika 1971. godine (slijeva): Vojo Đorđević, Ivica Frgić, Rade Sekulić, Franjo Balažević, Josip Marić, Branko Šupica, Živojin Konstantinović, Miroslav Maras, Milan Špalj i Josip Čorak.

Hrvački klub Gavrilović iz Petrinje 1970. godine (u donjem redu slijeva): Blažo Petrov, Božo Šestić, Slavko Koletić, Dragi Panov, Franjo Pereković; (u gornjem redu): „tehniko“ Mirko Kosmat, Mirko Jančić, Ivica Ljubanović, Momir Petković, Milan Nenadić, predsjednik kluba Zvonko Rudelić, trener Vladimir Sekulić.

Hrvački klub Gavrilović iz Petrinje osvaja naslove državnog prvaka 1970. i 1972. godine.
Nakon toga nastaje podjela hrvačke lige na istok i zapad (od 1976. do 1980. godine).
HK Gavrilović ponovno osvaja naslove 1985., 1988., 1989. i 1990. godine.

Od 1976. do 1982. godine naglo pada kvaliteta momčadskog hrvanja u gradu Zagrebu, iako je kao rezultat dugogodišnjeg i sustavnog rada vidljiv snažan rezultatski napredak hrvatskih hrvača u svim dobnim kategorijama.
Mladi hrvači iz Hrvatske Damir Brozović i Bogdan Poštić osvajali su naslove juniorskih prvaka svijeta, a Vlado Lisjak osvaja dvije brončane medalje, a kao  senior 1984. godine i zlato na Olimpijskim igram u Los Angelesu.

     
Vlado Lisjak (olimpijski pobjednik 1984. godine u Los Angelesu)

Na inicijativu najkvalitetnijih hrvača zagrebačkih klubova, predsjednik Hrvačkog saveza Zagreba Josip Marić, formira inicijativni odbor u sastavu: Pave Kosović, Josip Marić i Slavko Podgorelec za izradu normativnih akata i pripremanje osnivačke skupštine novog kluba koji bi se kvalitetnije mogao suprotstaviti klubovima iz ostalih Republika Jugoslavije.
Godine 1983. osnovan je Rvački klub Zagreb – Velebit.

Prvi treneri kluba su profesori: Željko Pjaca, Toni Soršak, Miše Kutleša i Matija Aračić.

U sezoni 1984/85. ulazi u I. saveznu hrvačku ligu i osvaja peto mjesto, a već sljedećih godina stalni je konkurent za naslov prvaka.

Hrvački klub Zagreb – Velebit (u donjem redu slijeva): Dubravko Radočaj, Dragutin Crnečki, Željko Popović, Zoran Pintarić, Nenad Levačić, Darko Rogalo, Davor Jakubek, Tvrtko Jakšić, Predrag Mazinjanin; (u gornjem redu): Darko Gavrić, Željko Pjaca (trener kluba), Davor Lukić, Ivan Ivančić, Danko Šunić, Franjo Horvat, Mato Zirdum i Andrija Lukač.

Ova mlada momčad, zajedno s RK Gavrilović dominira hrvanjem u bivšoj Jugoslaviji te 1990. i 1991. godine osvaja neslužbenu titulu ekipnog – pojedinačnog prvaka Jugoslavije (najveći broj osvojenih prvih, drugih i trećih mjesta).
Tijekom svih ratnih godina RK Zagreb – Velebit odigrao je vrlo važnu ulogu matice oko koje su se skupljali hrvači iz razorenih i opustošenih dijelova Hrvatske.
Sve to ne bi bilo moguće učiniti bez tihog i staloženog čovjeka iz sjene gospodina Zdenka Peštića, predsjednika hrvačkog kluba „Zagreb“, kojemu u velikoj mjeri duguje zahvalnost hrvački šport grada Zagreba i cijele Hrvatske.
Trojka trenera, Josip Marić, Željko Pjaca i Vlado Lisjak koja je tijekom Domovinskog rata obnašala dužnost izbornika i trenera hrvačkih selekcija, obavljajući naizmjence svoje dužnosti u dvorani i na ratištu,
dobila je povjerenje za novi mandat od 1996. do 2000. godine.
U svoj sastav Trenerska komisija uključuje i mr.sc. Matiju Aračića za suradnju sa Hrvatskom vojskom, mr. sc. Čedomira Cvetkovića za suradnju sa Fakultetom za fizičku kulturu (danas Kineziološkim fakultetom) i održavanje slobodnog načina hrvanja.

Nakon proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske naši hrvači postižu prve zapažene rezultate na velikim natjecanjima.
Prvi Izbornik hrvačke reprezentacije samostalne Republike Hrvatske je Prof. dr. Josip Marić,a trener Željko Pjaca prof.

Prvi službeni nastup Hrvatske hrvačke reprezentacije je međunarodni turnir „Emanuel Schon“ u Beču 7.-8.12.1991. godine.
Na tom turniru su nastupili: 48 kg Davor Srakec, 57 kg Željko Popović, 68 kg Vlado Lisjak, 74 kg Davor Jakubek 82 kg Davor Lukić 100 kg Stipe Damjanović, te prvi trener reprezentacije Željko Pjaca.
U sastavu reprezentacije su bili i Pave Kosović, Tomislav Matanić, Drago Marović, i Emil Hofman.
Na Olimpijskim igrama na kojima je prvi puta Hrvatska nastupila kao nezavisna država u Barceloni 1992. u kategoriji do 100 kg nastupio je Stipe Damjanović, a trener je bio Željko Pjaca.
Treba istaći da je od 1991. godine, pa do 2001. HK Zagreb bio dominantan u svim uzrasnim kategorijama.
Od kraja 1993. godine za profesionalnog trenera reprezentacije izabran je naš proslavljeni hrvač Vlado Lisjak.
Na Mediteranskim igrama u Bariju (1997. godine), Mario Miketek osvaja srebrnu medalju u hrvanju slobodnim načinom, a Stipe Damjanović brončanu u hrvanju grčko-rimskim načinom.
Uspješno se organiziraju 2. svjetske vojne igre (1999. godine) u Hrvatskoj, na kojima je bilo zastupljeno i hrvanje.
Na tome velikom natjecanju srebrnu medalju osvaja Josip Pavišić, a brončanu Tomislav Vukelić.

Uspješno organiziramo i Svjetsko prvenstvo za veterane (2002. godine), a naši hrvači veterani iz godine u godinu postižu svjetske rezultate.
Među naše najuspješnije veterane sa svjetskim medaljama ubrajaju se Josip Čorak, Zdravko Pekeč, Branko Prpić, Slavko Koletić, Zvonko Erak, Pavle Zrnić, Stjepan Ferenčak i drugi.

Za bitno poboljšanje materijalne situacije Hrvatskog hrvačkog saveza, pa tako i gotovo svih klubova, velike zasluge ima gospodin Matija Aračić časnik Hrvatske vojske.
Za Svjetske vojne igre i Svjetsko vojno prvenstvo nabavljen je veliki broj hrvačkih borilišta, elektronskih vaga, semafora, plazmi i digitalnih kamera koje su date na korištenje hrvačkim klubovima, odnosno ostali Savezu i tako bitno popravili materijalnu situaciju u našem športu.
Od početka devedesetih u prostorima Oružanih snaga obavljen je veliki broj priprema za sve uzraste, pa tako velike zasluge za naš kontinuitet u radu i uspješne rezultate moramo zahvaliti Oružanim snagama naše zemlje.
Godina 2005. je za nas i naše hrvače izuzetno značajna, prvo je Neven Žugaj osvojio brončanu medalju na Europskom seniorskom prvenstvu u Bugarskoj, a zatim Siniša Hogač , također broncu, na Europskom prvenstvu za kadete u Albaniji.

Siniša Hogač brončani sa kadetskog EP-a u Tirani (Albanija) 2005. godine.

Neven Žugaj brončani na seniorskom EP u Varni (Bugarska) 2005. godine

2008. godina rezultatski je jedna od uspješnijih do sada.

Dominik Etlinger osvojio je brončanu medalju na Europskom prvenstvu za kadete u Latviji.

U Solinu smo organizirali 26. Svjetsko vojno prvenstvu u hrvanju, a na tome natjecanju braća Žugaj ostvaruju veliki rezultat.
Neven Žugaj osvaja zlatnu, a Nenad Žugaj brončanu medalju.

Dominik Etlinger brončani sa kadetskog EP –a u Daugavpilsu (Latvija) 2008. godine.

Brončani Nenad i zlatni Neven Žugaj sa 26. Svjetskog vojnog prvenstva u hrvanju održanog u Solinu 2008. godine.

Najkvalitetnije rezultate u 2009. godini na međunarodnom planu su ostvarili seniori: Nenad Žugaj 1. mjesto na Mediteranskim igrama Pescara (Italija), dok je Neven Žugaj zauzeo 3. mjesto.

Najuspješniji kadet je bio Dominik Etlinger osvojivši 1. mjesto na Europskom prvenstvu u Zrenjaninu (Srbija).

Od Izborne Skupštine Hrvatskog hrvačkog saveza listopad 2009. godine, Predsjednik HHS-a je gospodin Vladimir Bregović, Izbornik Mario Baić, Direktor Vlado Lisjak, a trener seniora Vladimir Sekulić
Kao rezultatski najuspješniju godinu na velikim natjecanjima za sada moramo istaknuti 2010.
Počelo je sa brončanom medaljom Tonimira Sokola na EP seniori u Baku (Azerbajdžan).
Na prvenstvu Svijeta za juniore Dominik Etlinger je osvojio srebrenu medalju u Budimpešti (Mađarska).
Ovaj niz je nastavio Kristijan Šimatić na kadetskom prvenstvu Europe osvojivši brončanu medalju u Sarajevu (Bosna i Hercegovina).
Izuzetno uspješna godina je okončana izvrsnim rezultatom Nenada Žugaja koji je na Svjetskom prvenstvu za seniore u Moskvi (Rusija) osvojio brončanu medalju.

2011. godina SP seniori kat. 74 kg Neven Žugaj 3. Mjesto Turska, Istanbul.

2012. godina učestvovali na OI u Londonu 74 kg Neven Žugaj i 84 kg Nenad Žugaj.

2012. održano EP za juniore u  Zagrebu. U  kategoriji do  66 kg Dominik Etlinger osvaja  1. mjesto.

SP juniori Pattaya Thailand kat. 66 kg Dominik Etlinger 3. mjesto.

2014. održano SP za juniore u Zagrebu. Filip Šačić osvaja 5. mjesto

2014. na svjetskom prvenstvu u Tashkentu Neven Žugaj osvaja 2. mjesto, Božo Starčević 5. mjesto